Prebivalište u poreznom smislu

Prebivalište u poreznom smislu

Uz pojam prebivališta vezana su različita prava i obveze fizičkih osoba, među kojima se ističu i pitanja vezana uz oporezivanje. Navedeno posebno dolazi do izražaja kada je riječ o porezu na dohodak.

Pojam prebivališta općenito se poistovjećuje s mjestom i adresom na kojoj se osoba trajno nastanila i u kojem ostvaruje životne interese, što proizlazi iz Zakona o prebivalištu. No, može li se zaključiti da se isti način razmišljaja može primijeniti i u poreznom smislu? Odgovor na navedeno pitanje nalazimo u Općem poreznom zakonu (u nastavku OPZ).

Članak 43. stavak 1. OPZ-a navodi kako porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu pri tom nije obvezan.

U tom smislu, dovoljno je da osoba na određenom mjestu ima u vlasništvu stan koji joj je dugotrajno raspoloživ, kako bi se moglo zaključiti da ondje ima prebivalište. Pri tom se uz pojam vlasništva ističe i posjed, koji podrazumijeva prostor koji nije u vlasništvu osobe, ali joj je dugoročno raspoloživ za stanovanje. U tom smislu, najčešći primjer je dugoročno unajmljeni stan, kao i soba koja uvijek stoji na raspolaganju kod roditelja. Karakteristika takvih prostora je da su oni uvijek raspoloživi te da su uređeni i namijenjeni radi trajne uporabe. Međutim, postavlja se pitanje kako utvrditi prebivalište osobe koja na različitim lokacijama ima više stanova u vlasništvu ili posjedu.

Članak 43. stavak 2. OPZ-a navodi kako osoba koja u Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

Navedeno se može objasniti primjerom osobe koja ima u vlasništvu stan u Zagrebu, gdje živi zajedno sa suprugom i dvoje djece. Radi novog posla morala je preseliti u Pulu, gdje je unajmila stan za potrebe njena boravka tijekom radnih dana. Vikende će provoditi u Zagrebu, sa suprugom i djecom, koji su ondje ostali živjeti. Uzimajući u obzir članak 43. stavak 2. OPZ-a, može se zaključiti da navedena osoba i dalje ima prebivalište u Zagrebu, budući da je njegova obitelj ondje ostala živjeti. U skladu s navedenim porez na dohodak po isplaćenoj plaći će se obračunavati i plaćati po poreznoj stopi koja je važeća za Grad Zagreb. Međutim, u slučaju da su članovi njegove obitelji s njim odselili u Pulu, kao i u slučaju da je riječ o samcu, njegovo prebivalište prema poreznom propisu bit će u Puli te će porez na dohodak po isplati plaće biti potrebno obračunati temeljem porezne stope koju je odredio Grad Pula. Kako bi poslodavac bio u mogućnosti navedeno primijeniti, fizička osoba treba u roku od 30 dana izmjeniti podatak o mjestu prebivališta na svojoj poreznoj kartici (Obrazac PK).

Kriterij prebivališta obitelji, odnosno mjesta u kojem osoba pretežito zadržava ili odlazi na posao ukoliko je riječ o samcu, također se uzima u obzir i kada proizlazi da osoba istodobno udovoljava poreznoj definiciji prebivališta u Hrvatskoj i nekoj drugoj državi u inozemstvu, što proizlazi iz članka 43. stavak 3. OPZ-a. Međutim, navedeno nije moguće primijeniti ukoliko druga država tu osobu ne smatra svojim poreznim rezidentom, kao i kada je s tom državom u primjeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.